eGinekolog Banner
Categories
Ginekologija

Miomi-dobroćudni tumori maternice

Šta su miomi maternice?

Miomi su dobroćudne promjene na maternici. Maternica se sastoji od mišića, a miomi nastaju u mišićnom zidu maternice. Miomi mogu nastati sa vanjske i sa unutrašnje strane maternice. Miomi nisu zloćudni (kancerogeni), te se vjeruje da ne mogu ni postati kancerogeni. Ipak, ponekad je teško razlučiti da li je masa koja se stvorila na maternici obični miom ili nešto drugo (tumor).

Fibroidi, odnosno miomi, su vrlo česti. Smatra se da otprilike 80%  žena su imale miome nekad u svome životu, iako većina tih žena nisu imale simptome koje uzrokuju miomi. Najčešći simptomi koji su  vezani za prisustvo mioma na maternici su : obilna krvarenja tokom menstruacije, bol ili pritisak u zdjelici, problemi vezani za trudnoću ili neplodnost.

Koje simptome uzrokuju miomi ?

Miomi po veličini mogu rangirati od malih veličine oraha do onih veličine grejpfruta ili čak većih. Većina mioma su dosta mali te čak ne izazivaju nikakve simptome. Kod nekih žena, miomi mogu uzrokovati simptome kao što su : duge i obilne menstruacije (duže od 8 dana mjesečno), kao i pritisak u zdjelici ili bol koja utiče na kvalitet života.

Miomi uglavnom uzrokuju ozbiljne i teške simptome: ukoliko su miomi izrazito veliki, ako žena ima  više mioma ili ako se miomi nalaze na nepovoljnim dijelovima maternice. Simptomi se obično smiruju odnosno nestaju onda kada žena prestane imati mensturaciju, odnosno kada je u menopauzi.

Pojačano menstrualno krvarenje je najčešći simptom – miomi mogu izazvati obilno menstrualno krvarenje i/ili produžiti menstrualno krvarenje. Žene koje imaju prekomjerno krvarenje tokom ciklusa su izložene riziku od gubitka željeza i malokrvnosti tj. razvoju anemije.

Bol i pritisak u karlici – Veći miomi mogu prouzrokovati osjećaj pritiska u karlici ili punoću u predjelu abdomena, što prouzrokuje osjećaj sličan trudnoći. U nekim slučajevima žene mogu  izgledati kao trudnice zbog veličine mioma.

Miomi također mogu uzrokovati i druge simptome, zavisno od njihove veličine i lokacije u maternici. Naprimjer, ako miom stvara pritisak na mokraćni mjehur, žena može konstantno imati potrebu da ide u toalet. Također, kada miom stvara pritisak na rektum, on može prouzrokovati zatvor-opstipaciju.

Problemi sa plodnošću i trudnoćom – većina žena koje imaju miom mogu zatrudniti bez problema. Određeni miomi koji remete unutrašnjost maternice tj. miomi koji se nalaze na unutrašnjem zidu materice mogu uzrokovati probleme ženama koje pokušavaju zatrudniti. Miomi koji se javljaju sa vanjske strane maternice obično ne utiču na plodnost i trudnoću. Većina žena sa miomima ima sasvim normalnu trudnoću bez komplikacija. Ipak, žene sa velikim miomima (većima od 5-6 cm) ili više mioma, mogu imati povećan rizik od  komplikacija tokom trudnoće.

Kako se dijagnosticira miom?

Liječnik prilikom ginekološkog pregleda može posumnjati na miom kada žena ima uvećanu maternicu ili kada je maternica nepravilnog oblika. Potrebno je uraditi ultrazvuk zdjelice kako bi se potvrdilo prisustvo mioma.

Kako se miomi liječe?

Miomi koji ne stvaraju nikakve simptome ne zahtijevaju liječenje. Miomi koji uzrokuju  simptome, kod žena se mogu liječiti na dva načina : lijekovima ili  hirurškim zahvatom. Lijekovi se obično koriste za regulaciju simptoma uzrokovanih miomima, a hiruško liječenje se koristi za uklanjanje samih mioma. Način liječenja zavisi od toga koji je simptom (ili simptomi) najdominantniji. Veličina, broj, te sama lokacija mioma, kao i to da li žena planira trudnoću u budućnosti, su faktori koji određuju metodu liječenja.

Koji se lijekovi koriste kod liječenja mioma ?

Većina lijekova koji se koriste za liječenje kod mioma su namijenjeni za smanjenje obilnih menstrualnih krvarenja, što je česta pojava kod žena sa miomima. Neki lijekovi također pomažu u smanjenju veličine mioma, dok se drugi baziraju na smanjenje bola te liječenju anemije koja nastaje zbog obilnih menstuacija. Terapija lijekovima se obično prvo preporučuje prije hirurškog zahvata.

Željezo i vitamini–se preporučuju kod žena koje su malokrvne ( anemične ) usljed obilnog i produženog menstrualnog krvarenja. Njima se preporučuje kombinacija multivitamina i dodatak željeza za borbu protiv anemije.

Nesteroidni protuupalni lijekovi – kao što su ibuprofen i naproksen, mogu pomoći pri bolnim menstruacijama i smanjenju trajanja menstrualnog krvarenja.

Hormonska kontracepcija podrazumijeva : kontracepcijske pilule, flaster, vaginalni prsten, spiralu ili IUD te implantacijski kontraceptiv. Hormonska kontracepcija koristi se kod liječenja mioma tako da umanjuje krvarenje, grčeve i bol tokom menstrualnog krvarenja te pomaže u liječenju anemije. Nekad je potrebno i tri mjeseca koristiti hormonsku kontracepciju da bi se krvarenje normalizovalo. Hormonske kontracepcije uključujući pilulu, flaster i vaginalni prsten, su napravljene tako da se koriste tri sedmice, nakon čega slijedi sedmica pauze. Tokom četvrte sedmice očekivano je da žena dobije menstrualno krvarenje. Ponekad je potrebno i do tri mjeseca nakon otpočete hormonske terapije da se krvarenje ustabili.

U nekim slučajevima doktori savjetuju žene sa obilnim menstrualnim krvarenjem da kontinuirano koriste hormonske kontracepcije bez pauze od sedam dana koja je predviđena za krvarenje tj. menstruaciju. Ovaj metod omogućava da se menstruacija kompletno ‘preskoči’, a ovaj način određivanja terapije naziva se kontinuirano doziranje.

SPIRALE ili IUD – Postoji nekoliko spirala koje lagano otpuštaju hormone. Hormonske spirale otpuštaju hormon a koji je nalik na progesteron i naziva se progestin. Intrauterini uložak spirala koji otpušta  levonorgestrel, a naziva se Mirena, se najviše koristi kod obilnog menstrualnog krvarenja. Ovaj intrauterini uložak spriječava trudnoću te smanjuje mestrualna krvarenja u narednih 5 godina. Doktor postavlja spiralu u matericu najčešće tokom same menstruacije. Ova metoda se preporučuje ženama koje ne planiraju zatrudniti u idućih 6 do 12 mjeseci.

Implantat postoji implantat koji otpušta progesteron u krvotok. On spriječava trudnoću i umanjuje menstrualno krvarenje i do tri godine. Doktor postavlja implantat ( koji je otprilike veličine šibice) ispod kože sa unutrašnje strane nadlaktice. Ova vrsta kontracepcijskog implantata se naziva Neksplanon. Ovaj vid kontracepcije je poželjan za one žene koje ne planiraju trudnoću u idućih 6 do 12 mjeseci od dana stavljanja implantata. Najčešća nuspojava ovog implantata je iregularno menstrualno krvarenje.

Injekcija –Depo medroksiprogesteron – acetat je hormon nalik na progesteron koji se naziva progestin, a čije je djelovanje dugotrajno. To je injekcija koju žena treba primiti na svaka tri mjeseca. Ova metoda spriječava trudnoću te umanjuje obilna menstrualna krvarenja. Injekcija je dobar izbor kontracepcije za žene koje ne planiraju trudnoću u periodu od 6 do 12 mjeseci od dana primanja injekcije.  Za razliku od implantata i intrauterinih uložaka, injekcija mora prirodnim putem izgubiti efekat, a proces koji je započet samim uzimanjem injekcije ne može biti zaustavljen u slučaju da se žena predomisli po pitanju trudnoće. Najuobičajenija nuspojava medroksiprogesteron acetata jeste oskudno krvarenje onda kada žena nije u ciklusu, što se uglavnom događa tokom prvih par mjeseci terapije. Mnogim ženama se nakon godinu dana korištenja ovog tretmana ciklus potpuno zaustavi.

Antifibrinolitički lijekovi su lijekovi koji ne sadrže hormone i djeluju veoma efikasno kod usporavanja menstrualnog krvarenja. Ovaj lijek funkcioniše tako što pomaže pri zgrušavanju krvi. Antifibrinolitički lijekovi ne mogu smanjiti miom niti pomažu u slučaju anemije. Traneksaminska kiselina se koristi diljem svijeta te je također odobrena od strane US FDA, Američke federalne agencije za hranu i lijekove. Prednosti antifibrinolitičkih lijekova nad drugim vrstama medicinskih tretmana su sljedeće :

  • Antifibrinolitički lijek brzo usporava krvarenje ( u roku od dva do tri sata)
  • Potrebno ga je  uzimati samo tokom menstrualnog ciklusa ili samo onda kada su krvarenja obilna
  • Ne utiče na plodnost

Agonist gonadotropina –lijek se koristi za privremeno smanjenja mioma maternice i privremeno zaustavljanje menstrualnog krvarenja.Ovaj lijek radi tako što ‘ugasi’ jajnike, uzrokujući privremenu reverzibilnu menopauzu. U slučaju da žena ima zakazan hirurški zahvat uklanjanja mioma, doktor joj može preporučiti da prvo koristi gonadotropin-otpuštajući agonist 3 do 6 mjeseci kako bi se miomi smanjili, što olakšava i sam proces uklanjanja mioma. Korištenje duže od šest mjeseci uzastopno se ne preporučuje zbog toga što tada dolazi do negativnog efekta na kosti. Naime, nakon što lijek smanji miome, on se može nastaviti koristiti dugoročno,  sve dok se uzimaju male doze estrogena i progestina za zaštitu kostiju. Agonisti prvo  djeluju na porast hormona koji se proizvode u  jajniku što može uticati na pogoršanje simptoma koje uzrokuje miom i to samo prvih par sedmica.Ovo početno pogoršanje simptoma obično je najteže ženama koje imaju već obilna krvarenja te onima koje su izrazito anemične.

Kada se odlučiti na hiruška terapiju mioma ?

Doktor vam može preporučiti hiruršku terapiju mioma :

  • Kada imate obilno menstrualno krvarenje, bol ili pritisak uzrokovan miomom, a ne pomaže vam medikamentozna terapija.
  • Miom koji je uzrok steriliteta; miomi koji su uzrok neplodnosti su obično miomi koji se nalaze u unutrašnjoj strani maternice
  • Hiruška terapija je također preporuka kod velikih mioma koji ispunjuju malu zdjelicu ili čak se nalaze u abdominalnoj šupljini.

Miomektomija – miomektomija je operacija kojom se uklanjaju miomi, to je operacija gdje se otklone miomi a maternica ostaje sačuvana. Većina žena je i nakon miomektomije u stanju rađati djecu. Ipak, postoji rizik da se miom vrati nakon miomektomije; kod 10-25 % žena,  miom se vrati i obično se mora obaviti još jedna operacija mioma. Iz ovog razloga, miomektomija nije najbolji izbor za žene koje ne žele trudnoću u budućnosti.

Postoji nekoliko načina za izvesti miomektomiju: abdominalna miomektomija (ova operacija zahtijeva otvaranje trbuha u donjem dijelu  kako bi se miomi uklonili) i laparoskopska miomektomija (ova operacija zahtijeva više malih rezova u predjelu stomaka).

Endometrijska ablacija. Nakon ablacije žena mora koristiti neku vrstu kontracepcije da bi spriječila trudnoću. Očekivano je da žene koje zatrudne nakon ablacije imaju vanmateričnu trudnoću.

Histerektomija – histerektomija je operacija kojom se uklanja maternica. Jajnici i grlić maternice mogu ostati na istom mjestu na kojem su se nalazili i prethodno, ako se histerektomija izvodi u svrhu uklanjanja mioma. Histerektomija je trajni zahvat koji pomaže kod obilnog menstrualnog krvarenja i mnogih simptoma povezanih sa miomima. To je ipak ozbiljna operacija koja zahtijeva oporavak i do šest sedmica.

Koja je terapija najbolja za mene ?

Postoji mnogo terapija za miome i teško se odlučiti za jednu. Terapiju treba birati prema simptomima koje uzrokuju miomi.

Ako je obilno krvarenje tokom menstrualnog ciklusa vaš problem, vi možete prvo pokušati terapiju lijekovima,  hormonske kontracepcije, nesteroidne protuupalne lijekove ili antifibrinolitičke lijekove .

One žene, koje u budućnosti ne žele imati djecu, se mogu liječiti endometrijskom ablacijom kako bi smanjile krvarenje.

Ako vam ne odgovaraju ni terapija lijekovima ni endometrijska ablacija ili također imate simptome vezane za veličinu mioma, možete pokušati miomektomiju ili histerektomiju .

Ako imate poteškoće pri začeću i sumnjate na miome, miomektomija predstavlja standardnu hiruršku proceduru. Porazgovarajte sa svojim liječnikom o svim mogućim uzrocima neplodnosti prije nego se podvrgnete operaciji mioma.

PIŠITE NAM